Primam dosta pitanja vezanih za razliku između dopuštanja i pasivnosti, odnosno između prepuštanja životu i lijenosti. To su najnormalnija pitanja uma kada se sretne s učenjem dopuštanja, a kada je inače navikao na ideju o vlastitom djelovanju.
Dopuštanje i pasivnost nemaju ništa srodno. Možda ste pogledali video koji prikazuje naš rad u 2013. godini, a cijelo to vrijeme smo živjeli i radili temeljem dopuštanja i prepuštanja. Glava se zavrti od pomisli da su sve one aktivnosti uspjele stati u samo jednu godinu. Za 2014. i 2015. godinu još nismo stigli izmontirati video jer jednostavno ne stignemo, a aktivnosti je bilo još i više nego 2013. godine.
Dopuštanje i prepuštanje znači da si prisutan, svjestan trenutka, da osluškuješ i gledaš vodstvo i signale koje primaš od Izvora (Života) te da potpuno bezbrižno, neopterećeno i s povjerenjem ideš, radiš, putuješ, gradiš, voliš i sve ostalo, ne misleći se zašto, kako i gdje. Uvjeravam te da će se aktivnost tvoga života povećati, ali će se smanjiti osjećaj djelovanja i aktivnosti. Danas, živeći sebe i ono što potpuno volim, osjećam manji umor nakon 18 sati dnevnih aktivnosti nego prije dok sam radio posao koji me nešto manje ispunjavao.
Naravno da se i opteretim, zabrinem i ispadnem iz mira, ali to je samo dio ove igre na valovima života. Upadamo i ispadamo iz ritma i balansa. Upadamo i ispadamo iz mira i radosti. Podižemo se i spuštamo na frekvencijama svijesti. To je prirodno kretanje u Svemiru koje uvijek ide u valovima i spiralama. Kad bi bilo pravocrtno onda bi značilo da smo umrli. U bolnici niti jedan pacijent ne želi ravnu crtu na ekranu za mjerenje srca. Planet Zemlja služi tom kontrastu. Sve je u redu dok god znaš da si ispao iz ritma i onda se odlučiš vratiti. To je duhovna i energetska svakodnevica!
© 2020 Sva prava zadržana | Fundación Concienciarte
Recenzije za Djelujem